Prva etapa našega životnog obrazovanja sastojala se u učenju kako bismo mogli upisati srednju školu jer je bez nje teško išta postići. Kasnije su nam govorili da učimo kako bismo upisali dobar fakultet jer ništa ne možeš bez diplome. Možda nam je tek sada, kada smo u „zadnjoj“ etapi našeg obrazovanja koja nas uvodi u dugi radni vijek, došlo do glave ono što su nam roditelji znali napomenuti: cijeli život učit ćemo i raditi. Na jedno uho ušlo, kroz drugo izašlo. Vjerojatno svake godine prije upisa na fakultete postoji potencijalna „opasnost“ porasta backpackera u Europi.

I tako se mi našli na Pravnom fakultetu. Neki možda nisu znali što bi upisali, neke su možda roditelji malo pogurali, a neki su to „znali“ odmalena jer “Bostonsko pravo”, “Zakon i red”, “AllyMcBeal” i slične pravničke serije iznova uzimaju danak. Stvarnost nas je vrlo brzo prizemljila te smo shvatili da se za takvo cijenjeno zanimanje, pravničku titulu, treba jako puno namučiti. Ponekad izgubljeni u šumi knjiga, zakona i skripti zaboravljamo što nas je privuklo pravu i što ćemo uopće nakon diplome jer život nije film ili serija. Tko će nas bolje motivirati i pokazati koliko su nam otvorena vrata u zapošljavanju od osoba koje su sve to prošle. Osobe koje su ponosno primile diplomu u svoje ruke i već dugi niz godina stoje iza svojega imena s uspješnim karijerama. Pa krenimo od početka.

Studentska udruga Alimenta potrudila se ove godine organizirati „Dane karijera“, prvi projekt takve vrste koji je3.-5.prosinca 2013. okupio pravnike s različitim karijerama te velik broj studenata željnih čuti pokoji mudri savjet.

Prvi dan imali smo čast ugostiti Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odvjetnicu Višnju Drenški Lasan, stručnjakinju za kazneno pravo te konzultanticu Sanju Kos. Mjesto radnje – vijećnica Pravnoga fakulteta. Već samo mjesto izaziva poštovanje, osjećaš se malim dok te sa zida gledaju veliki hrvatski pravnici. Kad tome još pridodamo cijenjene goste, postanemo svjesni da ovo što učimo nije mala stvar. Na početku su nam predstavili svoj kratki životopis, sebe od početaka radnoga iskustva pa do danas.

Gospodin Branko Hrvatin čovjek je s dugom sudačkom karijerom zbog koje nikad nije požalio. Ono što ga i dalje vuče ovoj profesiji jest adrenalin koji izaziva svaka donesena presuda uz spoznaju da ju je donio davši sve od sebe. Naglasio je kako uvijek moramo biti svjesni trodiobe vlasti te neovisnosti i nepristranosti sudstva u svojem djelovanju ako ikada postanemo suci. Buđenje usred noći uz misao jeste li odlučili ispravno nije neuobičajeno pa ako ste među onima koji spavaju po 10 sati dnevno i vole dobar san, preispitajte svoj odabir ili krenite s mijenjanjem navika.

Odvjetnica Višnja Drenški Lasan pričala nam je o svojem radu na Međunarodnom kaznenom sudu, o uloženom vremenu i o balansiranju posla s obiteljskim životom. Istaknula je da ćemo zaista u svojem radu uvijek morati učiti nešto novo, biti svjesni da uvijek možemo biti bolji, već sada na fakultetu iskoristiti svaku priliku za dodatno sudjelovanje u aktivnostima povezanima sa studiranjem te učiti strane jezike. Zaboravite na španjolske i turske sapunice, francuski je u pravu “in”. Losiento.

Simpatična konzultantica Sanja Kos odmah je na početku rekla kako je znala da se nikada neće baviti pravom. Iako ga je upisala jer je to bio tadašnji logičan slijed daljnjeg obrazovanja, ne poriče kako joj je stečeno znanje na PFZG-u uvelike pomoglo u novinarskom poslu, a i u kasnijem radu kao glasnogovornica „Račanove vlade“. Svi pričaju o vremenu kada su novinari imali određeno znanje o materiji koju obrađuju, dobro poznavanje hrvatskog jezika, a danas je ipak teško ozbiljno shvatiti novinara koji zahtijeva da ga se cijeni kada u naslovu priča o „počinjenju pljačke“. Paralelno sa svojim poslom uspješno vodi svoju veliku obitelj. Ono što nam je sve troje posebno naglasilo, a što će se vrtjeti u daljnjim raspravama, jest sljedeća činjenica: ako voliš svoj posao, nećeš ga osjećati kao teret i sa zadovoljstvom ćeš ga raditi.

Taj dinamičan trio bio je odlična uvertira za sljedeći danu kojem su se okupili sutkinja Trgovačkog suda Lenka Ćorić, viši pravni savjetnik u društvu PLIVA HRVATSKA Vjeran Malenica te partner u odvjetničkom društvu „Klokočovnik i partneri“ Marko Križanec. Prvi dan bio je dobar mamac studentima za ono što ih je drugi dan čekalo, a dvorana u TMT3 bila je premala za sve koji su htjeli prisustvovati. Zanimljivo je primijetiti kako se stav sutkinje Ćorić glede donošenja presude te zadovoljstva da su ispravno postupili gotovo ne razlikuje od stava predsjednika VSRH Hrvatina. Postizanje tog stupnja znanja i sigurnosti zahtijeva određenu zrelost koja se postiže višegodišnjim radnim stažem. Naše sadašnje školovanje polako nas oblikuje za život nakon diplome, pri čemu ponajprije mislim na količinu novih pravnih spoznaja. Za početak, sigurnost u svoje odluke možemo graditi odgovornim pristupom onom prošlotjednom optimističnom uskliku kako sigurno izlazimo na prvi rok u drugom mjesecu. Mladi odvjetnik Križanec odmah nas je osvijestio kako ćemo u nastojanju da budemo što bolji u svom poslu isti najčešće nositi doma, 24/7 morati biti na raspolaganju strankama koje su sve do posljednje uvjerene kako je njihov slučaj najvažniji. S njim bi se složio i pravni savjetnik Malenica uz komentar da uvijek budemo otvoreni za nove okolnosti, da učimo iz okruženja i situacija u kojima se sami nađemo te da širimo poznanstva. Bavljenje korporativnim pravom također je jedan od mogućih izbora daljnjega zanimanja. Dakako, ukoliko se smatrate dobrim vođom i želite biti u dinamičnom okruženju gdje možete brusiti svoje organizacijske i komunikacijske vještine.

Tako dođosmo do zadnjega, trećeg dana, povratka u vijećnicu. Tamo smo ugostili odvjetnicu Vesnu Alaburić, javnog bilježnika Mladena Matoša te profesora s Katedre za sociologiju PFZG-a Sinišu Zrinšćaka sa svojim istraživanjem o zapošljivosti pravnika. Gospođa Alaburić, koja je uz Pravni fakultet završila i politologiju te se dugi niz godina bavi medijskim pravom, usporedila je studente tih dvaju fakulteta te napomenula važnost sagledavanja šire slike određenih konflikata, a ne koncentriranje samo na pravne aspekte. Pomalo nas je uplašilo kada je spomenula kako ponekad radi i po 10 sati dnevno, a uz to ima i vremena za obitelj. Rekli bismo – zaboravite na onu maštariju kako ćete poslije radnog vremena sa svojim kolegama ići na čašicu vina u neki jazz klub te ćete se hihotati forama iz ureda. Ne znači da odvjetnici nemaju život, ali takav je da morate odrediti prioritete ako želite biti bolji ili najbolji. Nekima je možda bila utješna opaska kako bi gospođa Alaburić prilikom zapošljavanja mladih pravnika uvijek gledala komunikacijske vještine i pristup. Prosjek je možda šlag na torti, što ne znači da možete krenuti zabušavati jer nam velika konkurencija uvijek otvara prostora da budemo bolji i da znamo više. Ono u čemu se gospodin Matoš složio s odvjetnicom jest činjenica da danas studenti i općenito mladi imaju prilično loše znanje hrvatskoga jezika i služenje njime, a pismenost i elokventnost ipak su neodvojive od naše buduće struke te bismo ozbiljno trebali pripaziti na taj problem. Također, u početku moramo biti svjesni da smo tek započeli sa svojim radnim vijekom. Moramo imati poštovanja prema starijim kolegama, a ponekad i dokazati se dodatnim radom da zaslužimo biti na danoj poziciji. Kao šećer na kraju, profesor Zrinšćak malo nas je pozitivno ohrabrio rezultatima svojega istraživanja. Njima je pokazao kako se cijela jedna generacija diplomiranih pravnika ipak uspjela zaposliti tijekom dvije godine od diplome, pri čemu treba naglasiti da je riječ bila o recesijskom razdoblju. Sada opet dolazimo do one da budemo ustrajni, šaljemo molbe i životopise i valjda ćemo biti dio ove statistike.

Bilo je prilično teško sažeti sva tri dana i izlaganja svih predavača u samo par rečenica te istaknuti najzanimljivije i najvažnije. Uvjereni smo kako je ovaj projekt pružio barem mali uvid u mogućnosti koje nam se pružaju s diplomom te što se očekuje od nas kao studenata i budućih pravnika. Ne smijemo kao studenti zaboraviti zabavljati se, živjeti svoju mladost, ali s rezervom i sa spoznajom da nas ono što sada radimo određuje za sutra. Iskoristite što vam fakultet pruža za dodatno obrazovanje uz studiranje, istražujte što vas zanima, oplemenjujte svoje znanje jer cijeli život učimo, makar iz banalnih međuljudskih odnosa. Naučite slušati sebe i otkriti što vas zanima tako da posao koji ćete jednog dana raditi nećete ni osjetiti kao teret. Studenti koji su bili znaju o čemu pričamo, zato se nadam da ćete nam se pridružiti i iduće godine na drugim Danima karijera!

dankarijera

Ostale slike pogledajte ovdje.

Osvrt na Dane karijera